Sindrom, etimološki od Grčke reči (grč. συνδρομή - uspeti zajedno), (lat. syndroma), je u kliničkoj medicini, psihijatriji i kliničkoj psihologiji, skup međusobno povezanih simptoma koji čine jednu koherentnu nozološku celinu (npr. anksiozno-depresivni sindrom, paranoidni sindrom, Korsakovljev sindrom). U psihologiji ličnosti i socijalnoj psihologiji, sindrom označava sklop empirijski i smisaono povezanih crta ličnosti koje se javljaju zajedno u nekoj ličnosti i obrazuju određenu relativno čvrstu strukturu.
Sindrom u medicini obično čini najmanje tri simptoma, međusobno povezanih koji se uvek javljaju zajedno (tzv. klinički trijas simptoma), ali ih može biti i više.[1]