Spurije Postumije Albin (Spurius Postumius Albinus) bio je rimski patricij i političar iz 4. vijeka pne..[1] Godine 334. pne. je izabran za konzula te je zajedno s kolegom Titom Veturijem Kalvinom napao zemlju Sidicina. Međutim, kada je viđeno koliku su vojsku Sidicini prikupili, te da im u pomoć dolaze Samniti, na mjesto konzula je imenovan diktator Publije Kornelije Rufin.[2]
Godine 332. pne. je izabran za cenzora, a godine 327. pne. za magister equituma kada je Marko Klaudije Marcel držao skupštinu.[3] Godine 321. pne. je, za vrijeme drugog samnitskog rata, po drugi put izabran za konzula zajedno s Titom Veturijem Kalvinom te je marširao protiv Samnita i njihovog komandanta Gaja Poncija. Tada je njegova vojska namamljena u klopku kod Kaudinskih prijevoja i priisljena na predaju, nakon čega se morala simbolički "staviti pod jaram".
Nastojeći spasiti živote svojih vojnika, Albin i njegov kolega su pristali na ponižavajući mirovni ugovor. Kada su se vratili u Rim, osramoćeni konzuli su podnijeli ostavke i odrekli se senatskog mjesta. Također su predložili da sve osobe koje su potpisale mir moraju biti razodjevene, vezane i od strane fecijala odvedene Samnitima. Prijedlog, kojeg naširoko citira Livije, je prihvaćen, ali ih je Poncije odbio primiti, smatrajući kako bi ova nova predaja poništila već prije sklopljen i po Samnite izuzetno povoljan mirovni ugovor..[4][5][6]