Srpska socijaldemokratska partija je bila politička partija levice koja je djelovala u Srbiji početkom 20. vijeka (od 1903. do 1919. godine).
Srpska socijaldemokratska partija je bila politički predstavnik radničke klase u nastajanju i važan korektiv, naročito u borbi za socijalno zakonodavstvo. Imajući u vidu etničku izmešanost Balkana, Srpska socijaldemokratska partija sledi ideju Balkanske federacije. Težeći modernizaciji Srbije, ona se, zajedno sa nekolicinom liberalnih poslanika u Narodnoj skupštini, i u svojoj štampi, suprotstavlja militarizaciji srpskog društva i ratovima na početku XX veka.[1]
Srpska socijaldemokratska partija je vodila doslednu antiratnu politiku i glasala protiv svih ratnih kredita u vreme Aneksione krize, Balkanskih ratova i Prvog svetskog rata.[2] Ova partija je provodila antiratni program zasnovan na ideji klasne revolucije i ujedinjavanja naroda Balkana u konfederaciju. Socijaldemokratska partija Srbije ušla je u evropsku istoriju kao jedina koja je pred veliki rat glasala u parlamentu protiv ratnog budžeta.[3]
Srpska socijaldemokratska stranka se zalagala za opšte pravo glasa, uvođenje progresivnog poreza, smanjenje velikih troškova za vojsku i unapređenje privrede i prosvete.[4] SSDP je pod Tucovićevim vodstvom bila "jedna od najnaprednijih i najborbenijih radničkih stranaka u Evropi".[5]
Na Kongresu ujedinjenja, Srpska socijaldemokratska stranka je kolektivno pristupila Komunističkoj partiji Jugoslavije, koja se smatra njenom naslednicom.[6] Lideri SSDS Filip Filipović i Sima Marković nakon toga su postali generalni sekretari KPJ.
<ref>
; nije zadan tekst za reference po imenu sdp