![]() | |
Namjena | Glavni borbeni tenk (MBT) |
Zemlja porijekla | ![]() |
Dizajn | Kharkiv Morozov Design Bureau (KMBD) |
Početak razvoja | 1951. |
Proizvođač | Malyshev Factory |
Proizvodnja | 1963.– 1987. |
Status | u upotrebi, većinom u rezervi |
Dužina | 9.9 m |
Širina | 3.64 m |
Visina | 2.2 m |
Težina | 42.4 tone |
Posada | 3 (komandir, vozač, nišandžija) |
Oklop | 3-struki kompozitni oklop(K formula), s debljinom između 450 i 20 mm |
Osnovno naoružanje | glatkocijevni top 125mm L48 |
Sekundarno naoružanje | koaksialni mitraljez 7.62mmPKMT, protivavionski mitraljez 12.7mm NSVT |
Pogon | 5-cil. višegorivi Dieselov motor 5DTF
700 KS (515 kW) |
Ovjes | torzijske poluge |
Snaga/težina | 17,7 KS/tona |
Doseg | 400 km, 500 km s vanjskim spremnicima |
T-64 je prvi "moderni" tenk. Prvi sovjetski tenk s tri člana posade, što je posljedica ugradnje automatskog punjača za top. Prvi prototip završen je 1960. godine, dok je serijska proizvodnja pokrenuta tijekom 1964. godine. Kasnije u modelu T-64A 1968 dodat je i 125 mm top s glatkom cijevi, koji je kasnije postao standard za sve ruske tenkove. Na njegovoj osnovi razvijen je T-80. Ovaj tenk je bio bolji od svega što je NATO imao od 1976. godine do uvođenja M1A1 (1985) i Leoparda 2A4 (1986).