![]() | |
Namjena | Glavni borbeni tenk (MBT) |
Zemlja porijekla | ![]() |
Dizajn | Kartsev-Venediktov |
Razvijen na temelju | T-62 |
Početak razvoja | 1970. |
Proizvođač | Uralvagonzavod |
Proizvodnja | 1974. - |
Broj primjeraka | više od 25.000 |
Uveden u uporabu | 1974. |
Status | u uporabi |
Dužina | 6.9 m |
Širina | 3.6 m |
Visina | 2.2 m |
Težina | 41 tona |
Posada | 3 (zapovjednik, vozač i topnik) |
Oklop | kompozitni |
Osnovno naoružanje | glatkocijevni top 125 mm/L80 |
Sekundarno naoružanje | strojnica PKMT 7.62mm, protuzračni top NSVT ili DShK 12.7mm |
Pogon | V-12 diesel
780 KS (582 kW) |
Ovjes | torzijske poluge |
Brzina | 75 km/h |
Snaga/težina | 19 KS/tona |
Doseg | 450 km, s vanjskim spremnicima goriva 600 km |
T-72 je sovjetski glavni borbeni tenk koji je ušao u serijsku proizvodnju 1971. Ovaj dizajn je usporedan tenku T-64[1], i T-72 je služio kao osnova razvoja tenka T-90 i mnogo drugih tenkova iz raznih zemalja svijeta: Poljska, Hrvatska, Srbija, Indija... Kronološki i dizajnom T-72 pripada istoj generaciji tenkova kao američki M60 Patton, njemački Leopard 1 i britanski Chieftain tenk. Reputacija T-72 tenka pretrpjela je teške poraze protiv modernih zapadnih tenkova kao što je M1 Abrams i Challenger 1 tijekom prvog i drugog rata u Perzijskom zaljevu. Njegovi gubici, međutim, bili su više posljedica činjenice da većina su iračkih tenkova T-72 bili izvozni modeli (T-72M i T-72M1) ili loše iračke kopije bez ključnih komponenti (Asad Babil i Saddamn) koji su koristili loše granate (APFSDS i HEAT iz šezdesetih, kao i granate za trenažu), loše treniranih iračkih članova posade, a mnogi su uništeni dobro koordiniranim artiljerijskim i zračnim napadom, a ne neprijateljskim tenkovima.