Klinički termometarŽivin termometar za merenje sobne temperature.[1][2]Burdonov termometar.Bimetalni termometri koji se koriste za merenje temperature vrelištamleka.Bimetalni termometar koji se koristi u rerni za kuvanje i pečenje.Merenje temperature ventilacijskog sistema s radijacijskim pirometrom.Termočlanak spojen na multimetar pokazuje sobnu temperaturu u °C.Termometar s Celzijusovim stepenima.Maksimalni i minimalni termometri: Farenhajt termometarna skala je s unutarnje strane U cevi i Celzijusova temperaturna skala s spoljne strane. Trenutna temperatura je 23 °C, maksimalna zabeležena je 25 °C, a minimalna je 15 °C, obe se mogu očitati s donjeg dela male oznake na svakom kraku U cevi. Spremnici žive (lukovice) su sakrivene plastičnim kućištem.G. Galilej je izumeo 1593. takozvani termoskop, koji je reagovao na promene temperature vazduha.
Termometar (franc. thermomètre, od grčkog θερμός termo - toplo i μετρέω - merenje) je merni instrument koji meri temperaturu koristeći nekoliko različitih principa.[3][4][5] Zasniva se na činjenici da se dva tela dovode u toplotnu ravnotežnu, pa je temperatura koju pokazuje ujedno i temperatura tela s kojim je u dodiru. Merenje temperature svodi se na merenje termometrijskoga svojstva. Sastoji se obično od dva elementa: senzora (čula, davača) temperature i od pretvarača izmerene vrednosti u formu pogodnu za ljudsko ili mašinsko očitavanje.[6] Termometri mogu pokazivati temperaturu u nekoliko temperaturnih lestvica.[7]
Neki od principa termometra su bili poznati grčkim filozofima pre dve hiljade godina. Moderni termometar je postepeno evoluirao od termoskopa sa dodatkom skale u ranom 17. veku i standardizacijom tokom 17. i 18. veka.[8][9][10]
↑Grigull, Ulrich (1966). Fahrenheit, a Pioneer of Exact Thermometry. (The Proceedings of the 8th International Heat Transfer Conference, San Francisco, 1966, Vol. 1, pp. 9-18.)