Toplinska vodljivost ili provodnost (oznaka: λ) je fizikalna veličina definirana kao količina topline u jedinici vremena, tj. toplinski tok (Φ) koji prolazi nekom tvari kroz plohu ploštine.
S, okomitu na strujanje topline, zbog razlike temperature (∆T) između dviju ploha na udaljenosti l, dakle: λ = (Φ)l/(S∆T).
Mjerna jedinica toplinske provodnosti u SI jest vat po metru i klevinu, W/(mK), definirana kao toplinska provodnost homogene tvari u kojoj razlika temperature od jednoga kelvina među dvjema paralelnim plohama, ploštine po jedan metar kvadratni, razmaknutih jedan metar, uzrokuje toplinski tok od jednog vata.[1]
tvari jednaka je količini topline koju provodi kroz jedinicu površine, u jedinici vremena, pri standardnim uvjetima, a da se pritom vrijednost temperature smanji za jedan stupanj (1 K) na jedinici puta u smjeru strujanja topline. Ovisi o svojstvima tvari koja provodi toplinu. Jedinica za toplinsku vodljivost je W/mK.[2]
Prijenos topline između tijela različitih temperatura vrši se na tri osnovna načina.
Izmjena topline konvekcijom vrši se sudarom, odnosno međusobnim djelovanjem molekula različite prosječne brzine, pri čemu se kinetička energija molekula veće prosječne brzine, uslijed sudara s molekulama manje prosječne brzine jednim dijelom pretvara u toplinsku energiju. Kod povezanih, ali ustitranih molekula krutih tijela i kod električnih izolatora provođenje topline vrši se longitudinalnim titrajima atoma, a kod električnih vodiča ono se vrši gibanjem elektrona. Takav intermolekularni način prijelaza topline zovemo provođenjem topline ili kondukcija topline. Ono ovisi o fizikalnim svojstvima dotičnog tijela.