Urdu (اردو; lokalno prevedena i poznata u književnosti kao laškari, izrečeno لشکری[1]) pripada grupi indoarijskih jezika i gramatički i lingvistički se razvijao pod uticajem mnogih jezika različitih grupa kao što su persijski, turski, pašto, arapski te hindi i sanskrit u periodu postojanja Sultanata Delhi i Mogulskog Carstva (1200-1800. godine).
Urdu se nalazi na 20. mestu po broju govornika kojima je maternji jezik. To je narodni i zvanični (zajedno sa engleskim) jezik Pakistana. Takođe je jedan od 23 zvanična jezika Indije.