Vampir je mitološko biće iz slovenske mitologije, posebno na Balkanu i u Ukrajini, koje preživljava tako što se hrani životnom energijom (uglavnom u vidu krvi) živih bića, bez obzira na to da li je vampir neupokojeno ili živo biće.[1][2][3][4][5][6] Vampirom se smatrao duh umrlog ili leš koga je oživeo zao duh ili đavo. Iako su priče o vampirima zabeležena u mnogim kulturama, možda čak i do praistorije[7], izraz vampir nije postao čest sve do početka 18. veka, nakon priliva vampirskog sujeverja u zapadnu Evropu iz oblasti gde su vampirske legende bile česte, poput Balkana i istočne Evrope[8], mada su lokalne varijante su takođe poznat po različitim imenima, kao što su vrikolak u Grčkoj i strigoj u Rumuniji. Na sliku povratnika-vampira koji pije ili sisa krv možda su uticale i grčke Lamije. Povećan stepen vampirskog sujeverja u Evropi dovodio je do masovne histerije, a u nekim slučajevima dovodilo je do probijanja leševa i optužbi za vampirizam.
Iako su vampiri iz narodnih verovanja na Balkanu i istočnoj Evropi imali širok spektar oblika u rasponu od skoro čoveka do naduvanih trulih leševa, tumačenje hrišćanske crkve i uspeh vampirske književnosti[9][10], odnosno romana „Vampir“ Džona Polidorija iz 1819., su ustanovili arhetip harizmatičnog i prefinjenog vampira. „Vampir“ je bio najuticajnije vampirsko delo početkom 19. veka[11] i inspirisalo je dela kao što su „Vampir Varni“ i „Drakula“.[12] Sam roman „Vampir“ je bio zasnovan na nedovršenoj priči lorda Bajrona „Deo romana“, objavljene 1819.
Međutim, tek je roman „Drakula“ Brama Stokera iz 1897. upamćen kao suštinski vampirski roman i koji je obezbedio osnov savremene vampirske fikcije. Drakula je zasnovan na ranijim mitovima o vukodlacima i sličnim legendarnim demonima, i „bio je izraz zabrinutosti tog doba“ i „strahovanje kasnog viktorijanskogpatrijarhata“.[13] Uspeh ove knjige je izrodio prepoznatljiv vampirski žanr i dalje popularan u 21. veku, uz brojne knjige, filmove, video igre i televizijske emisije.
↑Mariah Larsson, Ann Steiner (2011). Interdisciplinary Approaches to Twilight: Studies in Fiction, Media and a Contemporary Cultural Experience. Nordic Academic Press. ISBN91-85509-63-9. Pristupljeno 12. 4. 2012. »The fear of vampirism embodied in these early conceptions was used by the Church in order to impose its fundamental values on society. The Church therefore changed some of the typical vampire traits and gave them more religious connotations that are still very much in evidence in the vampire genre today. For example, the destruction of the vampire became a religious rite; crucifixes and holy water bestowed protection; and drinking the blood of a sinner strengthened the power of the Devil, while taking Communion afforded the communicant protection. Besides their roots in folklore and the influence of Christianity, vampire traits were shaped in the development of vampire literature.«
↑James Craig Holte (1997). Dracula in the Dark: The Dracula Film Adaptations. Greenwood Publishing Group. ISBN0-313-29215-9. Pristupljeno 12. 4. 2012. »Christian belief played an important part in the development of vampire lore. According to Montague Summers, who describes the Christian position in detail in The Vampire: His Kith and Kin, Christianity accepts the existence of vampires and sees the power of the devil behind their creation. Since vampires are servants of Satan, the Church has power over them. Thus vampires f;ee from and can be destroyed by the crucifix, relics of saints, the sign of the cross, holy water, and above all, a consecrated host.«