Velika Rumunija (rum. România Mare) je naziv za Kraljevinu Rumuniju u periodu između Prvog svetskog rata i Drugog svetskog rata (1919-1940), kada je obuhvatala Vlašku, Transilvaniju, deo Banata, Bukovinu, Maramureš, Krišanu, Besarabiju i celu Dobrudžu.[1] Rumunija je tada imala površinu od 294.967 km². Današnja Rumunija čini 80% nekadašnje teritorije Velike Rumunije, što je 238.391 km ². Prema popisu stanovništva iz 1930. godine, u Velikoj Rumuniji je živelo 18.052.896 stanovnika od kojih su 71,9% činili Rumuni, 7,9% Sekelji (Mađari), 4% Nemci i ostale nacije.[2]