Velika zlatna arena za najbolji film

Glavni članak: Festival igranog filma u Puli

Velika zlatna arena za najbolji film
Dodjeljuje se za	najbolji film
Dodjeljuje	ocjenjivački sud Pulskog festivala
Zemlja	SFRJ (1957–1990)  Hrvatska (1992–)
Prvo dodjeljivanje	1957. (neslužbeno) 1961. (službeno)
Aktualni dobitnik	Mali (2018)
Službene stranice	www.pulafilmfestival.hr

Velika zlatna arena za najbolji film glavna je nagrada među zlatnim arenama koje se od 1955. godine dodjeljuju svake godine kao jugoslavenske nacionalne filmske nagrade na Festivalu igranog filma u Puli. Od 1955. do 1990. nagrade su bile jugoslavenski kinematografski ekvivalenti američkom Oscaru.

Godine 1991. festival je otkazan zbog raspada Jugoslavije^[A], prije svega zbog rata u Hrvatskoj, ali je nastavljen 1992. godine kao festival hrvatskog filma (isključivši time filmove i filmaše iz današnje Slovenije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije i Makedonije). Od tada se u tom formatu održava svake godine iako nijedna nagrada nije dodijeljena na izdanju iz 1994. godine.^[B]

Festivalski natjecateljski program obično uključuje prikazivanje svih filmova lokalne produkcije u prethodnih 12 mjeseci (što je moguće zbog relativno malog broja u produkcije lokalne filmske industrije), pa svatko uključen u njihovo stvaranje automatski je kvalificiran za nagrade Zlatne arene. Stoga ne postoje popisi nominiranih koji se objavljuju prije aktualne ceremonije dodjele nagrada kao što je slučaj s Akademijinim nagradama u SAD-u. Nagrade dodjeljuje ocjenjivački sud od pet ili šest članova koje imenuje festivalsko vijeće prije svakog izdanja festivala, a čine ga istaknuti filmaši i filmski kritičari.

Iako je festival utemeljen 1954. godine, nagrada za najbolji film prvi je put dodijeljena 1957. godine. Prije izdanja iz 1957. godine festival je imao zaseban izbor kritike i publike za nagradu za najbolji film prikazan na festivalu. Sve do 1990. godine nagrade su uvijek bile dodijeljene filmskoj produkcijskoj kompaniji ili više njih, osim 1981. godine kada je nagrada spojena sa Zlatnom arenom za režiju, pa su redatelj i produkcijske kompanije dobitničkog filma (Pad Italije Lordana Zafranovića) zaslužile nagradu. Sveukupno gledajući, Jadran film iz Zagreba i Avala film iz Beograda bili su najuspješniji studiji tijekom razdoblja postojanja Jugoslavije (1957.-1990.), osvojivši 11 odnosno 8 nagrada svaki.

U 1990-ima je nagrada privremeno spojena s onom za režiju sve do 1999. godine kada je stari format ponovo nakratko uveden. Između 2003. i 2007. filmski redatelji dobivali su nagradu za najbolji film iako su još uvijek mogli biti izabrani zasebno za nagradu za režiju (iako je u četirima od pet prilika u tom periodu isti redatelj dobio obje nagrade za isti film). Od 2008. godine nagrada se dodjeljuje producentu filma.