Back Νομοκανόνας του Αγίου Σάββα Greek Zakonopravilo English Zakonopravilo Esperanto Code de saint Sava French Законоправило Macedonian Номоканон Russian Nomokanon Svetega Save Slovenian Номоканон Светог Саве Serbian Nomokanon Swedish
Zakonopravilo ili Nomokanon[1] (gr. nomos – zakon, kanon – pravilo) je zbornik romejskih crkvenih i pravnih propisa, koje je priredio Sveti Sava početkom 13. veka. Smatra se najstarijim sačuvanim srpskim pravnim aktom.
Sava preveo Nomokanon sa grčkog jezika. Savin prevod vizantijskog Nomokanona je usvojen na saboru u manastiru Žiča 1221. godine, kao najviši crkveni i državni pravni akt.[2] Pošto su kanoni Crkve umnogome regulisali život podanika, Savina kompilacija se u znatnoj meri odnosila na oblast koju danas smatramo građanskim pravom.[2]
Savinom verzijom Nomokanona Crkva i država u Raškoj su načinjeni ravnopravnim partnerima, tako što to su izbačeni vizantijski zakonski tekstovi (Ekloga, Epanagoga i komentari Balsamona iz 12. veka) koji podređuju crkvu državi.[2]
Sava je u Nomokanonu naveo i Atanasijev popis kanonskih knjiga, kako bi sprečio upotrebu slovenskih apokrifa.[3]
- ↑ http://istorijska-biblioteka.wikidot.com/art:nomokanon
- ↑ 2,0 2,1 2,2 John V. A. Fine, The Late Medieval Balkans: A Critical Survey from the Late Twelfth Century to the Ottoman Conquest (p. 118), The University of Michigan Press, 2009.
- ↑ Branko Bjelajac, Srbi i rukopisno Sveto pismo