Zgrafito

Zgrafito (od talijanskog sgraffiare grepsti, izgrebati) je likovna tehnika urezivanja crteža u osnovni materijal: najčešće žbuku, keramiku, pastel, tuš, temperu, ulje na platnu, ulje na staklu, akril, gips^[1], i dr.

Iako enciklopedije i priručnici u pravilu navode da je riječ o tehnici koja je nastala je u 15. stoljeću u Italiji, te da je služila prvenstveno za ukrašavanje fasada, to nije posve točno.

Tehnika zgrafita se u osnovnoj formi javlja u keramičkoj umjetnosti Vučedolske kulture još početkom 3. milenija prije Krista (ostrugani dijelovi ispunjavaju se doduše bijelom inkrustacijom), a u nju je prenesena iz tehnike duboreza, tj. urezivanja u drvu, što znači da je još mnogo starija.

Tehnika se sporadično koristila i kasnije, a na velika vrata se vraća u 15. st. u Italiji, u dekoriranju fasada, jer se smatrala trajnijom i otpornijom na atmosferilije od fresko-tehnike, te se ubrzo proširila po cijeloj Europi, prešavši u mnogim njezinim dijelovima u narodnu umjetnost.

1. ↑ Gips je u tehnici zgrafita s tušem na platnu vjerojatno prvi primijenio slikar Alfred F. Krupa.