HTTP kompresija predstavlja sposobnost koja se može implementirati u web server i web klijent kako bi se bolje iskoristio dozvoljeni propusni opseg (eng. bandwight, prim. aut.) i omogućila veća brzina prenosa podataka između njih.[1]
HTTP podaci se kompresuju pre početka slanja sa servera: internet pretraživač objavljuje serveru koje metode kompresije podržava pre nego što preuzme odgovarajući format; pretraživači koji ne podržavaju odgovarajuće metode kompresije će preuzeti nekompresovane podatke. Najčešća shema za kompresiju podrazumeva gzip i deflate, dok celu listu dostupnih shema održava IANA (Internet Assigned Numbers Authority)[2]. Pored toga, drugi developeri prave nove metode kompresije i uključuju ih u svoje proizvode (npr. Google je napravio SDCH shemu i implementirao je u svoj Google Chrome pretraživač i još neke Google servere).