Jangizam (kineski: 楊朱學派; pinjin: Yángzhūxuépài) je bila filozofka škola koji je osnovao Jang Džu, i koja je postojala tokom perioda zaraćenih država (475. p. n. e. – 221. p. n. e.). Njeno primarno verovanje je bilo da ljudske akcije treba da budu bazirane na ličnom interesu. Sinolozi su školu opisali kao rani oblik psihološkog i etičkog egoizma.[1] Glavni fokus Jangista bio je na konceptu sing (性), ili ljudske prirode,[1] termin koji je Mencije kasnije ugradio u konfučijanizam. Još uvek nisu otkriveni dokumenti čiji su direktni autori Jangisti, i sve što se zna o školi potiče iz komentara rivalskih filozofa, posebno u kineskim tekstovima Huajnanci, Luši Čunću, Mengci, i verovatno Ljeci i Džuangci.[2] Filozof Mencije je tvrdio da je jangizam nekada bio rival konfučijanizmu i mohizmu, iako je istinitost ove tvrdnje i dalje kontroverzna među sinolozima.[3] Pošto je jangizam bio uveliko izbledeo u vreme kada je Sima Ćen sastavio svoj Šidži, škola nije bila uključena kao jedna od Stotinu škola mišljenja.
- ^ а б Ivanhoe, P.J.; Van Norden, Bryan William (2005). „Yangism”. Readings in classical Chinese philosophy. Hackett Publishing. стр. 369. ISBN 978-0-87220-780-6. „"Yangzhu's own way has been described as psychological egoism (humans are in fact motivated only by self-interest), ethical egoism (humans should do only what is in their own self-interest), or primativism (humans should only do what is in the interest of themselves and their immediate family”
- ^ Shun, Kwong-loi (2000). Mencius and Early Chinese Thought. Stanford University Press. стр. 40—41. ISBN 978-0-8047-4017-3.
- ^ Shun, Kwong-loi (2000). Mencius and Early Chinese Thought. Stanford University Press. стр. 36. ISBN 978-0-8047-4017-3. „"there is little evidence that Yangist teachings were influential during Mencius's time, and this has led some scholars to suggest that Mencius exaggerated the movement's influence”