Kalijum je glavni intracelularni jon za sve tipove ćelija, i ima glavnu ulogu u održavanju ravnoteže fluida i elektrolita.[1][2] Kalijum je neophodan za funkcionisanje svih živih ćelija, te je tako prisutan u svim biljnim i životinjskim tkivima. U posebno visokim koncentracijama nalazi se u biljnim ćelijama, a u mešovitoj ishrani najviše je koncentrisan u plodovima. Visoka koncentracija kalijuma u biljkama, povezana sa relativno malim količinama natrijuma, istorijski je dovela do toga da je kalijum prvo izolovan iz pepela biljaka (potaša), što je zauzvrat dalo elementu njegovo moderno ime. Visoka koncentracija kalijuma u biljkama znači da intenzivna ratarska proizvodnja brzo iscrpljuje kalijum iz tla, i stoga poljoprivredna đubriva troše 93% hemijske proizvodnje kalijuma u savremenoj svetskoj privredi.
Funkcije kalijuma i natrijuma u živim organizmima su prilično različite. Životinje, posebno, različito koriste natrijum i kalijum za stvaranje električnih potencijala u životinjskim ćelijama, pogotovu u nervnom tkivu. Nedostatak kalijuma kod životinja, uključujući ljude, dovodi do različitih neuroloških disfunkcija. Karakteristične koncentracije kalijuma u modelnim organizmima su: 30–300 mM u E. coli, 300 mM u pekarskom kvascu, 100 mM u ćelijama sisara i 4 mM u krvnoj plazmi.[3]