RTP

Protokol za prenos u realnom vremenu (engl. Real-time Transport Protocol), definisan je u potpunosti documentom RFC 3550, kao dopuna RFC 1889. Izvršava se korišćenjem UDP protokola, u kome je brzina prenosa podataka bitnija od kvaliteta primljenih signala.[1] Služi za prenos u realnom vremenu sa jednog na drugi kraj mreže vremenski osetljivih podataka kao što su audio i video podaci, nezavisno od tipa mreže.[2] RTP je prevashodno dizajniran za podršku višestranih multimedijalnih konferencija, ali se koristi za različite vrste aplikacija.

Zbog grešaka u prenosu, paketi mogu da se izgube, zakasne i prenesu bez poštovanja redosleda. Protokol za prenos u realnom vremenu, ne obezbeđuje isporuku podataka na vreme i ne uključuje vremenska odstupanja ili mehanizam reprodukcije. Međutim, on u svom zaglavlju nosi podatke koji omogućavaju da se utvrdi koje su poruke izgubljene u prenosu i na osnovu toga ispravlja redosled paketa na prijemu. Sam RTP protokol međutim, ne može da rezerviše resurse na mreži, niti obezbeđuje kvalitet prenosa, pa se za ove funkcije koriste dopunski protokoli.[2]

Kontrola funkcionisanja RTP protokola vrši se preko protokola kontrole prenosa u realnom vremenu RTCP (engl. Real-time Transport Control Protocol).

  1. ^ „Prenos govora preko računarskih mreža putem TCP/IP protokola, Stanojević Milan, Visoka škola elektrotehnike i računarstva strukovnih studija, Beograd, 23. jul 2012, pristpu 8. septembar 2012” (PDF). Архивирано из оригинала (PDF) 13. 12. 2012. г. Приступљено 8. 9. 2012. 
  2. ^ а б Prenos govora pomoću IP protokola, Mr Nenad Krajnović, 30. novembar 2011, IP telefonija – materijal sa predavanja Архивирано на веб-сајту Wayback Machine (1. јун 2012)(језик: српски)

From Wikipedia, the free encyclopedia · View on Wikipedia

Developed by Nelliwinne