TCP/IP |
---|
Слој апликације |
DHCP • DHCPv6 • DNS • FTP • HTTP • IMAP • IRC • LDAP • MGCP • NNTP • BGP • NTP • POP • RPC • RTP • RTSP • RIP • SIP • SMTP • SNMP • SOCKS • SSH • Telnet • TLS/SSL • XMPP • (више) |
Транспортни слој |
TCP • UDP • DCCP • SCTP • RSVP • (више) |
Слој мреже |
IP (IPv4 • IPv6) • ICMP • ICMPv6 • ECN • IGMP • IPsec • (више) |
Слој везе |
ARP/InARP • NDP • OSPF • Tunnels (L2TP) • PPP • Media access control (Ethernet • DSL • ISDN • FDDI) • (више) |
Protokol za prenos u realnom vremenu (engl. Real-time Transport Protocol), definisan je u potpunosti documentom RFC 3550, kao dopuna RFC 1889. Izvršava se korišćenjem UDP protokola, u kome je brzina prenosa podataka bitnija od kvaliteta primljenih signala.[1] Služi za prenos u realnom vremenu sa jednog na drugi kraj mreže vremenski osetljivih podataka kao što su audio i video podaci, nezavisno od tipa mreže.[2] RTP je prevashodno dizajniran za podršku višestranih multimedijalnih konferencija, ali se koristi za različite vrste aplikacija.
Zbog grešaka u prenosu, paketi mogu da se izgube, zakasne i prenesu bez poštovanja redosleda. Protokol za prenos u realnom vremenu, ne obezbeđuje isporuku podataka na vreme i ne uključuje vremenska odstupanja ili mehanizam reprodukcije. Međutim, on u svom zaglavlju nosi podatke koji omogućavaju da se utvrdi koje su poruke izgubljene u prenosu i na osnovu toga ispravlja redosled paketa na prijemu. Sam RTP protokol međutim, ne može da rezerviše resurse na mreži, niti obezbeđuje kvalitet prenosa, pa se za ove funkcije koriste dopunski protokoli.[2]
Kontrola funkcionisanja RTP protokola vrši se preko protokola kontrole prenosa u realnom vremenu RTCP (engl. Real-time Transport Control Protocol).