Gorenje ili izgaranje je hemijska promena, kod koje dolazi do oksidacije gorivih sastojaka nekog goriva. To je proces između goriva i oksidansa, u kojem se stvara toplota zbog promene hemijskih sastojaka. Uz oslobađanje toplote može se pojaviti svetlost, u obliku žarenja ili plamena. Goriva su najčešće organske materije (posebno ugljovodonici) u gasovitom, tečnom ili čvrstom stanju.
Kod potpunog izgaranja, gorivi sastojci reaguju sa oksidansima, kao što su kiseonik ili fluor, i proizvode su jedinjenja hemijskih elemenata goriva sa oksidansima. Na primer:
Jednostavan primer može biti gorenje vodonika i kiseonika, koje se koristi za pogon raketnih motora:
Rezultat je vodena para.
Potpuno izgaranje je gotovo nemoguće postići. U stvarnosti, gorenjem dolazi do hemijske ravnoteže, gde je prisutan velik broj različitih hemijskih jedinjenja, u većem ili manjem udelu, kao recimo ugljen-monoksid ili čisti ugljenik (čađ ili pepeo), uz proizvode gorenja. Dodatno, gorenje u atmosferskom vazduhu, koji je 78% azot, stvara čitav niz azotnih oksida.[1]