Sagorevanje

Gorenjem ili izgaranjem goriva može nastati plamen

Gorenje ili izgaranje je hemijska promena, kod koje dolazi do oksidacije gorivih sastojaka nekog goriva. To je proces između goriva i oksidansa, u kojem se stvara toplota zbog promene hemijskih sastojaka. Uz oslobađanje toplote može se pojaviti svetlost, u obliku žarenja ili plamena. Goriva su najčešće organske materije (posebno ugljovodonici) u gasovitom, tečnom ili čvrstom stanju.

Kod potpunog izgaranja, gorivi sastojci reaguju sa oksidansima, kao što su kiseonik ili fluor, i proizvode su jedinjenja hemijskih elemenata goriva sa oksidansima. Na primer:

CH4 + 2 O2 → CO2 + 2 H2O + energija
CH2S + 6 F2 → CF4 + 2 HF + SF6

Jednostavan primer može biti gorenje vodonika i kiseonika, koje se koristi za pogon raketnih motora:

2 H2 + O2 → 2 H2O(gas) + toplota

Rezultat je vodena para.

Potpuno izgaranje je gotovo nemoguće postići. U stvarnosti, gorenjem dolazi do hemijske ravnoteže, gde je prisutan velik broj različitih hemijskih jedinjenja, u većem ili manjem udelu, kao recimo ugljen-monoksid ili čisti ugljenik (čađ ili pepeo), uz proizvode gorenja. Dodatno, gorenje u atmosferskom vazduhu, koji je 78% azot, stvara čitav niz azotnih oksida.[1]

  1. ^ „Handbook of Combustion”. Архивирано из оригинала 17. 01. 2011. г. Приступљено 06. 12. 2011. 

From Wikipedia, the free encyclopedia · View on Wikipedia

Developed by Nelliwinne