Teruar (Terroir od terre, „zemljište”) je francuski termin koji se koristi za opisivanje faktora životne sredine koji utiču na fenotip useva, uključujući jedinstvene kontekste životne sredine, poljoprivredne prakse i specifično stanište rasta useva. Kolektivno, za ove kontekstualne karakteristike se kaže da imaju karakter; teruar se odnosi na taj karakter.[1]
Neki zanatski usevi za koje se proučava teruar uključuju vino, jabukovaču, kafu, duvan, maslinovo ulje, čokoladu, čili papričice, hmelj, agavu (za pravljenje tekile i meskala), paradajz, pšenicu, javorov sirup, čaj i kanabis. Teruar predstavlja čitavu kombinaciju različitih faktora i karakteristika koje određuju sortna svojstva proizvoda, kao što su teren, karakteristike zemljišta, vetrovi, prisustvo šuma, masiva, vodenih površina (jezera, reke), insolacija (ozračenje prostora i površina sa sunčevom svetlošću), flora i fauna. Kada se govori o teruaru, obično se misli na vino. Teruarni proizvod je onaj koji se proizvodi od sirovina uzgajanih u određenom području i pod strogo kontrolisanim uslovima.[2] Uobičajena je površna definicija teruara prema sastavu zemljišta i klimatskim uslovima, pri čemu se ponekad ne razlikuju opšti klimatski uslovi, mezoklimatski uslovi i mikroklimatski uslovi. Zapostavljeni suštinski element je kultura ljudi koji uzgajaju grožđe i proizvode vino, njihovi običaji i namere u proizvodnji vina, zbog čega poznavaoci vina teruar uzdižu na nivo filozofije, a to je i razlog zašto nastanak pojma teruara datira još iz drevnih vremena.[3] U dalekoj prošlosti, čak pre više od šest hiljada godina, vinari su primetili da se isti teruar ne sme koristiti za sve sorte grožđa, jer će u suprotnom kvalitet grožđa biti nizak, što sve utiče na (ne)povoljan ukus pića. Do realizacije se došlo putem pokušaja i grešaka. Tokom vremena, stručnjaci su postepeno prepoznavali i identifikovali oblasti koje su najpogodnije za određenu sortu grožđa. Iz svega ovoga je rođen koncept teruara.[2] Koncept terroara funkcionisao je u staroj Grčkoj i Rimu i u staroj Gruziji. Naime, grčke i rimske luke u kojima se trgovalo vinom imale su jasnu predstavu o razlozima zbog kojih se proizvodi ovo ili ono vino, šta je bila namena tog vina u određenoj zajednici i koja je bila njegova ekonomska i kulturna vrednost. Iz ovoga se izvlači zaključak da je za tadašnje zajednice vino predstavljalo suštinski deo života određene zajednice, koja se prema njemu odnosila sa velikom pažnjom.[3]
Vremenom je ovaj koncept postao osnova za klasifikaciju evropskih vina.[3] Termin teruar u istoriji se prvi put pojavljuje u vinarstvu. Pod ovim pojmom francuski vinari podrazumevaju karakteristike i uslove zemljišne parcele na kojoj se uzgaja vinova loza.[2] Iako je koncept teruara bio jasan u antičko doba, generalno se smatra da je koncept izmišljen u Francuskoj, recimo u Burgundiji, u kasnom srednjem veku.[3] Teruar je osnova francuskog sistema naziva vina kontrolisane oznake porekla (AOC), koji je model za nazive vina i regulaciju u Francuskoj i širom sveta. AOC sistem pretpostavlja da zemljište sa kojeg se uzgaja grožđe daje jedinstven kvalitet koji je specifičan za to mesto uzgoja (stanište biljaka). O stepenu značaja teruara raspravlja se u vinskoj industriji.[4]